Gledam, čitam, promatram, zapažam, razmišljam, analiziram, i mnoge mi stvari nisu jasne.
(raspoložena za filozofiranje do maksimuma)
Možda ih samo odbijam shvatiti jer postoji mogućnost da su istinite, a to se nikako ne uklapa u moj zaštićeni svijet ograđen zidinom u kojemu smo samo nas dvoje i nitko drugi. :cerek:
(jako voliti taj svijet)

Naime, čitajući neke članke o ljubavi, vezama i seksu, primjećujem zabrinjavajući porast teorije o trajanju ljubavi kao da je riječ o datumu isteka valjanosti jogurta u trgovini, a ne o najuzvišenijem osjećaju koje ljudsko biće može osjetiti.
(patetična sam, pa šta)
Nalazimo se duboko zaglibljeni u vremenu gdje su nas naučili kako je egoizam jedina stvar koja bi nas trebala pokretati u životu. Mediji nam utuvljuju u glavu kako je sve na svijetu zamjenjivo...
(umjetni kuk, umjetni kuac, umjetna vagina, umjetni umeci za kosu, lažni nokti, lažne sise, popravljeni himen-umjetna nevinost :D)
Političari, zvijezde, slava, seks i brakovi se razmjenjuju kao da ih neka džinovska ruka stavlja i sklanja sa pokretne trake a javnost samo upire prstom i viče Hoćemo novo, sklonite staro.

Današnje generacije su odrasle učeći o životu na pornićima
(u prošlom smo postu zajedno zaključili kako upravo oni pomažu mladim i potentnim tinejžerima shvatiti bit seksa.
Ono nalaže kako frajer nakon dvije minute predigre (u čiju je cijenu uključeno jedno pušenje s dubokim guranjem u grlo -a njena faca viče Povratit ću jebemu, ne moraš baš do resice- i njegovo nesuvislo navlačenje klitorisa u svim smijerovima osim onim potrebnima) mora curi staviti svoga pišu što dublje i jače, pri čemu će u glavi zamišljati vjerojatno kako je radnik na visokotaktnoj bušilici (priznajem, nemam pojma postoji li takva) i nabijati sve dok jadnica ne počne vrištati od neugode. Ne vrišti li dovoljno, pornići nas uče kako joj je onda najbolje sprašiti bezlubrikantno u guzu, pa da vidiš veselja i trauma za ostatak seksualnog života. :D)
i filmićima o životu poznatih gdje ljubav traje kol'ko i snmanje filma, a brak jednu sezonu dok ti muškarac ide uz torbicu a žena uz auto.

Različiti izvori tvrde kako ljubav traje između 300tinjak dana i tri godine. Ti isti izvori, iako pokušavam vjerovati u suprotno, izazivaju neku tjeskobu u meni. Onako, podmuklu bol u stomaku kad razmišljam. Je li moguće ljubav između dvoje ljudi koji se istinski vole, zadržati cijeli život, i u dobru i u zlu? Ili ona zbilja s vremenom nestaje ne bi li prepustila mjesto nečemu drugome?

Svugdje gdje se okrenem, vidim poremećene odnose:
1. Ili su rastavljeni
2. Ili su još u braku ali samo zbog djece, dok se sami zapravo ne podnose
3. Ili netko nekoga vara, ili oboje varaju

Muškarac ide ljubavnici jer ga žena ne razumije, više mu ne odgovara njezin fizički izgled nakon što mu je rodila djecu (?) (pustimo na stranu njegovu ćelu i trbušinu, muškarac je ipak kao vino), želi si pokazati da je još uvijek privlačan onoj osamnaestogodišnjakinji koja ga neobično često traži džeparca u zamjenu za mlado jedro tijelo koje mu pruža. Ali ne, ona nikako nije s nim radi novaca i auta nego radi njegovog divnog karaktera. Aha.
Ili jednostavno zato jer mu nije dobro isto kao ženi, da ne bi bilo zabune, podsjetio me Domi.

(ovo sad shvatite kao moje razmišljanje a ne kao pravilo)
Žena nikad ne ide ljubavniku samo da bi si dokazala da ga može imati. Ide kod njega ako osjeti kako iz tog braka više ne dobiva ono što joj je potrebno. Pustimo sada seks. Mislim da je on tu najmanje važan. Nestanu li svakodnevne nježnosti, poljupci, mora li nagovarati dragog da joj kaže kako je voli, osjeća li se odbačeno, usamljeno, iznevjereno, nestane li podrške u svakodnevnim stvarima i natjerana je do granica psihičke izdržljivosti, žena tek onda vara. Ili se ja varam misleći to?

Nego, sad sam skrenula u vode u koje nisam htjela ući, samo mi se nametnulo.

Zašto je toliko starijih ljudi ostalo u brakovima? Često vidim po novinama proslave zlatnog i srebrnog pira pa mi bude tako milo oko srca.
Je li tolerancija današnjih ljudi svedena na najmanju moguću mjeru da bježe pri pojavi prvog problema u odnosu s drugom osobom?
Je li uz tempo života koji nam je nametnut previše očekivati ostanak s istom osobom do kraja života dok nas smrt ne rastavi?

Ja mislim da je to moguće. Ja želim da je to moguće. Ja hoću da je to moguće. Jesmo li spremni ulaziti u novu vezu znajući da ona ne može potrajati? Ja nisam. Odbijam. Neću.
Želim dok nas smrt ne rastavi. Želim. Jako želim.
Hoću.
Mogu.

Zovite me sanjarom. Baš me briga.

Joj tako bi još filozofirala, a post je već predugačak...

ja mislim da to nije uvijek ista ljubav ko na početku veze.. ostaje ljubav al u drugom obliku.. i pod uvjetom postojanja kompromisa i komunikacije tokom svih godina.. moji roditelji su u braku preko 30 godina.. majka mi je to tako opisala.. :D vidim da funkcionira na njima.. po meni je najbitniji kompromis te se slažem da toga mlađim generacijama nedostaje..

KAKO TI MISLIŠ DA SE JA KONCENTRIRAM NA TEXT OD OVE GUZE LJEVO ? GONI SE TI I TVOJ BACKGROUND !!!

uopće ulazka u vezu za koju ne misliš da će trajati doživotno nema smisla(-:a problem je u ljudima koji su se odvikli živjeti s kompromisima i ponekad davati bez da traže nešto zauzvrat..

U slučaju da netko pogrešno shvati
(opekla sam se par puta, pa sad pušem i na hladno:)
nemam ništa protiv homoseksualnosti.
Nisam pristalica bilo kakve diskriminacije osim diskriminacije pušača. Da. :P

Ne znam jeste li primjetili katastrofalan TV program koji nas je pratio u subotu navečer.
(možemo li zapravo tvrditi kako je takvo stanje samo subotom?)
Htjela-ne htjela, moram prebacivati iliti šaltati s programa na program ne bi li naišla na nešto iole dovoljno zanimljivo da bi mi privuklo pažnju a da nije sport, prodaja čudotvornih tava i sprava protiv celulita i škembica ili politički ja nisam krao, on je monolozi čuli ste jednog, čuli ste ih sve.

Spasonosno rješenje obično bude ukucam li u daljinac broj 47 ili Private Gold. Sadržaj je uvijek isti, no barem ti bude milo gledajući ga. :D
Na repertoaru pornjava, no ovaj put isključivo ženskog oblika. Jedna žena, dvije žene, tri žene. Jedna za drugom. Jedna pod drugom. Jedna na drugoj. Jedna u drugoj. Naizmjence.
Kako se netko može uzbuditi gledajući ovakve stvari, upitala sam ga s nemalim izrazom negodovanja na licu.
Ali ne jer mi se gadi gledati dvije žene kako se međusobno zadovoljavaju...
(što ne znači kako mi se sviđa pomisao da bi jednog dana radila isto. Nedostajao bi mi vrlo važan čimbenik:D)
...nego zato što jednostavno ne mogu vjerovati koliko slabo jedna žena poznaje drugu.

Znam se naživcirati gledajući kako bezvoljno palacaju jezikom po mjestima gdje nema teoretske šanse da izazovu navalu uzbuđenja ni ženi u pms-u zatočenoj deset godina na otoku sa golim Žak Houdekom bez ikog drugog u blizini.
(dakle, stvarno očajnoj napaljenici)

Uhvatim se kako škiljim jednim okom (drugo je od užasa zatvoreno i ne usudi se pomaknuti) i vičem joj u sebi:
Daj, tamo malo lijevo, ženo. Nježnije to radi, ne sisaš zmijski otrov iz rane, jbt. Lakše malo.
Mašu s tim ogromnim umjetnim noktima oko najosjetljivijh dijelova tijela kao Fredi Kruger sa svojim kandžama.

Auu, ne tako jako, pa to boli, gotovo da osjećam što ova druga potajno misli dok joj kandžasta vještica zabija nekoliko prstiju odjednom, što me navodi na pomisao kako ista sigurno umjesto zgloba u laktu ima ugrađen motor kakve bušilice s obzirom kojom brzinom pumpa 'nutra-van.
Ženo, pa i ti si žensko, valjda znaš kako neugodan osjećaj to mora izazivati.

A tek kad prijeđu na vibrator..strašno.
Znate li scenu iz filmova četrdesetih kada još nije bilo miksera nego su sve domaćice jaja zajapureno lupale onom metalnom metlicom koju većina nas još uvijek drži okačenu u kuhinji, ali samo ukrasa radi? Mogli ste vidjeti bijelo napudranu djevu s velikom punđom (pundžom?) navrh glave i krvavo crvenim obraščićima kako mahnito-luđački udara o zdjelu punu neidentificirane tekućine gušće koezistencije koja se pjeni li se pjeni.
Upravo tako izgleda baratanje vibratorom jedne porno glumice koja glumi da je lezba (je li ovo političko prihvatljiv izraz za ženske gej osobe?) a zapravo samo čeka kada će režiser viknuti A sadaaaa...svršavaj! Mene najozbiljnije hvata neka neidentificirana bol u predjelu maternice kada to gledam.

I kada konačno dođe do tog famoznog svršavanja, glumice najčešće dobiju upute da same odmasturbiraju do kraja. To bi mi bilo sasvim prihvatljivo, da pri tome iste ne vrište kao da ih netko polako spušta na onaj jogi krevet od eksera za dubinsku meditaciju viših umova od naših. Čovjek bi pomislio kako je orgazam pred kamerom puno više vrijedan i zadovoljavajući od onog običnog, kućnog, samozatajnog. Uostalom, tko još vrišti dok se samozadovoljava? Vi? Ja ne.

I kad mi na kraju neko muško kaže da obožava gledati dvije cure u akciji, nimalo ga ne razumijem. Prije bi rekla da me obuzme neka jeza.

Nije lako glumiti da si lezba. Nikako.

---

P.S.
Mogu samo reći da s točkama polako napredujem (doduše ona sa slinjenjem mi najteže ide) i da se polako vraćam u normalu.


P.P.S. Vidiš, ljubavi, ništa o crtici

Penellope, ovo sam već komentirala na blog.hru ali...you speek my mind...nemam ništa protiv pornjave, ali kad su tako nerealni i usmjeravaju jadnu neuku mladež na krive stvari i onda se čudimo kad su siroti teenageri grubi...pa kako neće bit kad uče iz pornjave jer drukčije prijeko potrebno iskustvo ne mogu steći. Ali ne čude me žene u tim filmovima...one samo glume što ima je rečeno. Redovito je muškarac redatelj koji je izgleda toliko neuk da im zapovijedi snimanje tih kadrova za koje zaključuje da uzbuđuju mušku populaciju....i nije pogriješio LOL LOL LOL na štetu naravno nas žena ;-)

neš ovakvo sam negdje već čitao... cijele rečenice... ne znam... možda se varam

ahahaha, "ne sisas zmijski otrov"... carice! imas glas od mene za post dana :)

Klap, klap!!!

moj naklon(-:pametno

Posjetitelju, mogao si te rečenice pročitati jedino na mom blogu na drugom blog servisu. Aktivna sam na oba, a ljudi su ovdje uglavnom sasvim drugi (i drugačiji, moram priznati-a pri tome ne mislim ništa loše), pa si dozvoljavam imati iste postove. Hvala. Svi ostali, hvala vam, drago mi je da vam se svidjelo:)

Napraviti pauzu od pisanja ovdje na nekoliko dana i dobro razmisliti što i kako dalje. Vidjet ćemo što će od toga ispasti.

2. Obići sve vas koje čitam a koje u zadnje vrijeme jednostavno nisam imala vremena posjetiti onoliko koliko sam željela.

3. Pokušati se prestati opterećivati ako ne uspijem točku br. 2 jer ću najozbiljnije puknut'.

4. Prestati se živcirati ako ne napišem post po svačijem ukusu. Boli me qrac za to.
Prestati razmišljati hoće li se nekome svidjeti ako jednostavno napišem kako se osjećam a da ne bude sarkastično, smiješno ili seksi.
Prestati razmišljati je li takav jedan post dostojan kul liste.

5. Prestati se čuditi što i ovdje, kao i u stvarnom životu, zbilja ima primitivaca.

6. Prestati misliti na to da moju svaku riječ pročita par osoba iz firme koje mi kasnije dođu, smješkaju mi se u lice i prave ludi. Fuj, idioti, odjebite, pokvarili ste mi užitak.

7. Prestati biti odvratna i zla osoba prema nekome koga volim najviše na svijetu. Ovo bi trebala zapravo biti prva točka.

8. Prestati misliti da sam ja uvijek u pravu. Nisam.

9. Konačno se otkočiti u nekim stvarima u glavi.

10. Ne cmizdriti za svaku sitnicu.

Gou vit d flou, baš bi to trebala. Ali kako li se natjerati na "gou"?

11. Ne razmišljati odmah o najgorem mogućem ishodu situacije i zabrijati si u glavi da će se doista dogoditi pa biti u bedu danima.

12. Prebroditi konačno strah od ostavljanja.

13. Prestati tražiti skriveno značenje u riječima gdje skrivenog značenja nema. Ili ima? Hm. Ma nema.

14. Prestati imati filmove u glavi da me nitko ne voli nego me samo podnose jer moraju.

15. Prestati sliniti dok spavam.

16. Ne pobijesniti kada iscrpno objasnim nekome kako nešto napraviti pa za pola sata čujem kako me zove da joj objasnim istu stvar. Pa ponovo. Pa ponovo. I tako svaki dan.

17. Prestati govoriti grozno i strašno kada prođem kraj ogledala ujutro, popodne i navečer.

18. Ne živcirati se što mi komp na poslu ima 128 MB RAM-a i nije sposoban za otvaranje ničeg većeg od notepada pa se potruditi šutnuti ga samo jednom a ne dvadesetak puta dnevno i to samo zbog zdravlja prstiju na nogama.

19. Otići na najbližu zgradu i baciti se na glavu a putem moliti Boga, Alaha ili Krishnu da ne ostanem živa a paralizirana

Ne osjećam se dobro. :no:

prihvaćam se točki od 7-17. ko da samu sebe čitam.

Približava se The Svjetsko nogometno prvenstvo.
Svi smo mi, kao što se i očekuje od pravog Hrvata, hjeli-ne htjeli prisiljeni sudjelovati u groznici koja je zahvatila svekoliko pučanstvo možda i više nego groznica non-stop masturbiranja nakon objave Severininog kućnog iliti brodskog uratka.
Što ne znači da sam i ja. Masturbirala. Odbijam masturbirati na čovjeka koji liči na Davora Šukera, a ženske u pornjavama ionako nikad ne gledam. Tek obratim pozornost na donju frizuricu i veličinu onih tamo stvari. Možda prisluhnem i kako se glasaju. Jučer sam dobila "kompliment" da se glasam kao mali tuljan :cerek: :p pa moram vidjeti kakova je situacija u susjedovom dvorištu, ne bi li možda čula nešto gore od mene:)
Opet skrenuh s teme. Drži se nogometa, Penellope, a ne pornića.

Nisi pravi Hrvat ako ne podnosiš nogomet, to nikako!

Nemaš li u ormaru uredno posloženu policu punu klaunovski smiješnih kockastih uzoraka sa pratećim rekvizitima kao što su šilterice, šalovi na +40°C u hladu, zastavice, kape u stilu dvorskih luda sa zvončićima na svakom kraju (govori li vam to nešto?), onih velikih džinovskih spužvastih šaka sa ispruženim kažiprstom i palcem (molim vas neka mi netko objasni svrhu toga?) i transparenata sa vrhuncem pjesničkog izričaja onoga tko ga je napisao na staroj-od bolesnog djeda ispišanoj-plahti, možeš istog trena otići na vrh najbliže crkve i baciti se sa tendencijom pada na vrh glupe glave.

Nije li ti player/računalo naučilo napamet navijačke pjesme koje puštaš još od završetka prošlog (ne)slavnog prvenstva pa se cd rastopio i integrirao sa elektronskim dijelovima i postao njihovim dijelom, ne trudi se ni ne izlaziti iz kuće ovo ljeto.

Mi inače svi obožavamo kada program na teveju bude 24 sata zaokupljen sa nekolicinom maloumnih idiota koji su, kad već nisu mogli razvijati mozak, razvijali jedine mišiće koje posjeduju-one na nogama i nešto u gaćicama rezervirano za shevu sa jedinim osobama na kugli zemaljskoj koje će pasti na spiku ja slavni nogometaš-divi mi se zbog toga što nemam mozak...manekenkama sponzorušama.

Također obožavamo pokušaje pjevanja domoljubnih pjesama horde pijanih navijača koji nam se deru pod prozorom cijele noći.
Tko vas hebe što sutra idete raditi, neće vam škoditi malo muževnog glasanja u ponoć, pa u dva, pa u pet ujutro. Pa još malo oko osam.
Tko vas jebe i što jedva čekate vikend za odmoriti se od posla i malo se naspavati. Valjda je važnije pokazati do koje granice ti glasnice uzrupirane hladnom pivom mogu ići a da ne puknu.
Tko vas hebe što bi neki možda htjeli malo prileći poslije ručka...valjda je važnije oblijepiti krntiju od auta hrvatskom zastavom, naviti cd koji ste dobili za tri kune u 24 sata i svom snagom urlati da je ovo zemlja Hrvatska trubeći pri tome. Hvala ti sinko, doista nijesam znala.

Također vas molim da pri gledanju utakmice svakako širom otvorite sve prozore u stanu koje imate. Tako je seksi slušati glasove komentatora koji nam šapću-
Evo gaaaaaa....
Neeeeeee....
Goooooollll....
Aaaaaaaa...
Ideeeeeeee....
-pomiješane s vašim psovkama i lomljenjem čaša, smradom prosipanog ishlapljelog piva i plačem zapostavljenih cura koje su se usudile izjaviti da im se to ne gleda.

A čim izgubimo koju utakmicu, što je neminovno s obzirom da nas je čak i Iran prejebao jučer, obavezno krivite suca a ne lošu igru. Naši igrači nisu nikad krivi.

Pri svemu tome, molim lijepo, pijte ogromne količine piva. Obavezno. Alkohol i sport oduvijek idu ruku pod ruku. To valjda objašnjava zašto velika količina muškaraca u kratkim hlaćicama trčkara do besvijesti po travi i tu i tamo se baci jaučući na pod hvatajući se za lijevu nogu, iako usporena snimka jasno pokazuje kako je lijeva noga bila na kraju svijeta u trenutku pada, a desnu mu je okrznula valjda oštra vlat trave.
Sport i poštenje također oduvijek idu zajedno.

Još malo, uživajte kao što ću i ja. Tko nam kriv što živimo na putu do onoga što kod nas u Osijeku znaju nazivati stadionom iako je jaaako daleko od toga.

srećom je nogometno već na izdisaju i komentatori su svoje aaaa i eeee već dobrano pohabali :)) - sad treba čekat do nove prilike za nove akustične teve doživljaje! can't wait ;D

Evo da se i ja pridružim akciji, a i Gospodar je dao svoj dorinos...:)
(uslikano web kamericom:/, fotoaparat nije pri ruci)

P.S. Za one koji misle da sam antikrist poslije onog posta o vjeri, molim obratiti pažnju na sličicu pored lijevog kuta monitora:))

Čovječe uistinu si sveprisutna :)

Penellope će vam za vikend biti konačno vrlo seksualno aktivna ako sve prođe po planu. Inače nevoljko planiramo jer se obično izjalovi, no ovakvo što je određena osoba, kako mi se čini, smišljala duže vrijeme.

Najprije mi je Pizdek, prije više od tjedan dana zabranio depilirati određeni dio tijela da me kazni zato što nije dobio što je tražio (šifra: pačji hod) i zato jer uživa u crvenilu lica i neugodnosti kada se skinem i izložim mu bockavo čudovište koje je nastalo nakon dana i dana nedepilacije.
A možda i malo zato jer je svjestan koliko se napalim kad mi je neugodno :smijeh:
Prekjučer sam se odvažila i bez upozorenja odlučila malo oblikovati taj nered pa kud puklo da puklo. Otišlo je sve s donje strane a gore je ostao samo neki bermudski trokutić što je i previše nasuprot onome što se inače nalazi tamo. Dakle, ništa, baš ništa i ništa osim ništa. Drukčije mrzim.

No. moglo bi mu se to obiti o glavu, znaš ljubavi?:P.
Nekako mi postalo milo gledati tih par dlačica i prelaziti prstima kroz njih u određenim trenucima, možda si ih u umanjenoj verziji odlučim i ostaviti pa će biti plakanja za onom glatkom mekanom pi.* koju tako divno zna oblizati. Više puta:P

Što li sam doživjela samo neki dan, ne bi vjerovali.
Bilo mi je divno sinoć, kaže Penellope sa čežnjom u glasu i titranjem tamo negdje u donjim predjelima, oba dva puta.
Pa da, nisam htio da svršiš i treći put, zavjernički se nasmije Pizdek.
Zašto?!?! iznenađeno cijukne ona.
Da se ne navikneš tako pa ti onda neće biti dovoljno kad budeš imala samo jedan, prasne Pizdek u smijeh.

Vidite što je moje muško, odmah razmišlja u budućnost i brine se za moje dobro :D :cerek:

Da zaključim, Pizdek je kupio kazeticu za kameru i najavio mi puno igrica sa snimanjem, depilacijom ostatka trokutića, kažnjavanjem, čak je nešto spomenuo i da će guza stradati:D

A kao finale, očekuje me poklončić uskoro. Onaj predivni jelly vibrić sa neslućenim mogućnostima zloupotrebe.
Strašno sam zadovoljna jer svakim danom sve više napredujem u nekim stvarima u glavi.
Blože, koji zbrčkani post, no razumite moju uzbuđenost...
:naughty:

Umalo zaboravih, vidim da sam u naslovu napisala da ću i o tabletama. Drugi put.

Ne sjećam se kad sam zadnji put napisala ovako seksualan post. Čudno.

*O prošlom postu...

Moj Najdraži je odlučio progovoriti još malo o toj temi, a njegov zanimljiv post pročitajte ovdje.)

Hvala svima na zanimljivim komentarima...
Nisam očekivala toliki odaziv ni činjenicu kako ćete moje riječi shvatiti doslovno kako su i napisane (čast izuzecima).
Bila sam uvjerena da se iz aviona vidi sarkazam i preuveličavanje radi naglašavanja, što radim UVIJEK u svojim postovima koji se dotiču osjetljivih tema (sjeća li se netko onog o pušačima?!).
U svakom slučaju nikako ne mislim da sam pretjerala i ne dolazi u obzir brisanje. Ne namjeravam se autocenzurirati u idućim postovima, tko voli nek' izvoli.
Kao što je rekao Silovani Jazavac, kad diraš to nešto tuđe onda ljudi zanemare način na koji pišeš i izdvoje ono što žele...
Toliko.

U subotu sam imala petogodišnjicu mature u jednom prilično poznatom osječkom restorančiću.

Redom više ili manje propali zubni tehničari raspršeni diljem Hrvatske no gotovo svi redom odlučili doći i zabaviti se sa starim (ne)prijateljima.
Oni koji rade u struci žale se na nedostatak ikakvog života i radno vrijeme od šesnaestak sati na dan koje je doduše dobro plaćeno, no što ti vrijedi silna lova kada je nameš gdje i kako trošiti. Nekolicina ih se raspršila po fakultetima nevezanim uz struku a ostali rade kao referenti raznih trgovina medicinskih potrepština.


Svega jedna udana cura i nekolicina zaručenih momaka (mislila sam da će biti obrnuto, ali izgleda da su prošle godine kada se smatralo da se moraš udati oko dvadesetiprve). Uz jednu-dvije iznimke, primjetih kako su svi dečki ostali na stupnju razvoja iz prvog razreda srednje škole sa potpuno istim forama uvaljivanja kao i onda.
U istoj ti rečenici pokaže zaručnički prsten i zavjernički ti miga kada mu ponudiš žvakaću gumu.
Može žvaku-hehehe, kaže ti tajanstveno i pomisli kako je silno neodojiv u svojim pokušajima. Morat ću jednom napisati post o takvima. Bljak.
Svatih da sam toliko dugo izvan svijeta razgovora o zubima, protezama, krunicama, vironitkama, keramici, stomatolozima, cijenama i ostalome, da se osjećam kako živim na nekom drugom planetu gdje je stres hoćeš li uništiti krunicu vrijednu par stotina eura i uspjeti je završiti do roka, kao da pričaš nekom bušmaninu karakteristike tvog novog mobitela.

Nemojte krivo shvatiti, učiti za zubotehničara je nešto predivno. Zanimanje u kojem svoju kreativnost možeš iskoristiti do krajnjih granica ako si sposoban za to. Zato nas je i bilo 50tak% manje nakon prvog razreda srednje škole. Počelo nas je tridesetsedmero a završilo devetnaestak.
No pozli mi zbog činjenice kako sam propustila jednu godinu života samo zbog ogromne želje završiti nešto što je očito kako neću više nikada raditi.
Upisi za zubotehničara se održavaju svake druge godine. Na nesreću, baš se te godine kada sam ja išla, nisu održavali. Stoga sam jednu cijelu godinu učila za medicinsku sestru i unatoč odličnom uspjehu, vratila se unatrag godinu samo zato da postanem The Zubotehničar iliti u našem žargonu Rudar. Pogodite zašto.

Otišla sam s proslave oko 22h sa užasnom glavoboljom od dima. To ne bi bilo ništa čudno ali mene glava boli možda jednom u pet godina pa mi je osjećaj bio katastrofalan.
Vratih se taman na nastup Severine, no neću o tome, tema je već izlizana.
Dobro, samo nešto...
Je li netko primjetio kakve je face i grimase ona radila pjevajući?!

Pozdrav do idućeg puta, odoh konačno skoknuti do svih vas.

Ako ste veliki vjernik, jbga tko vam kriv. Ja nisam. Jesam pretjerala ovim postom? Aha:) Šmrc, završit ću u paklu.

Tek sad reagiram na ovu besmislicu jerbo mi je trebalo neko vrijeme kako bi je prožvakala i uvjerila se po stoti put da nema nikakve medijske prvoaprilske šale.
I jerbo i inače sporo reagiram.
(a pomoglo je i što smo sinoć gledali The Da Vinci Code pa sam još pod dojmom; pogledajte osvrt kod Gospodara)

Crkva tone u sve dublji i dublji glib. Polako im izmiče tlo pod nogama koje se nije micalo dvije tisuće godina pa ih je uhvatila panika. A što više tonu, to je grčevitija njihova borba kako bi udahnuli malo zraka kroz onu slamčicu za koju se drže. Zbog toga naivno misle kako će grebanjem poput mačke u opasnosti, uspjeti onoj šačici ljudi koji im vjeruju...
(i koji još uvijek naivno misle da su oni uz nas samo zato jer misle na našu dobrobit i pripremaju nas na život vječni a ne zato jer je to jedno od rijetkih zanimanja gdje imaš kruha bez motike i možeš bezbrižno živjeti na tuđoj gluposti i sljepoći ako imaš samo malo smisla za vođenje dvostrukog života i moraliziranje bez pokrića)
...dokazati kako Bog ne voli gole ljude. Ljudsko je tijelo nešto prljavo i fuj. Bljak. Golotinja. Tko je to još vidio. Samim time što ste se rodili goli, gorit ćete u paklu dovijeka.

Upravo zbog toga je msgr. Ivan Kordić odlučio nama nedostojnima božje milosti, zabraniti hodanje u kupaćim kostimima ako nismo na plaži. A i na plaži bi trebali malo pripaziti, nemojte se šaliti. Naime, s obzirom koliko je malih dječačića tamo, možete si samo zamisliti koliko svečenička ruka desnica ima posla u gaćicama tijekom ljeta.
Naravno da se bune golotinjom, kada u to vrijeme ne mogu raditi svoje uobičajene poslove...
(skidanje dječje pornografije s interneta, dirkanje sa časnim sestrama kad je već prošlo doba pričesti pa nemaju djece pri ruci, žicanje novca od naivnika koji su uvjereni da daju lovu za tame neke siromašne a ne za crkveni novi mercedes, ubiranje nameta za sahrane, vjenčanja, krštenja, posvećivanje kamena temeljaca i utjerivanje straha u kosti kako će završiti u paklu svima onima koji im to još vjeruju)
...nego su svi oni zamijenjeni brigom za javno ćudoređe.

Penellope kao Penellope će vam pokazati kako ima poduzetničkog smisla pa je malo razmislila o nekoliko ideja za predstojeće ljeto 2006 koje bi nam mogle pomoći:
- napuniti novčanik presušen svim zlotvorima u ovoj državi,
- postići osobnu satisfakciju i jednog dana završiti u raju.

Ideja broj jedan.
Većina nas je gledala Pasiju ili bilo koji drugi vjernički film o Isusovom životu. Ako niste, rezervirajte si mjesto pored TV-a dvadesetak puta u godini za bilo koji blagdan.
Poznato je kako su Ga razapeli na križ sa samo jednim platnom okomotanim oko struka, dok je ostatak tijela potpuno gol. Upravo je tako i prikazan na raspelima koja su uglavnom središnji dio svake crkve koja drži do sebe.
Crkve koje ne drže do sebe, stave prazan križ, ali zato zidove iscrtaju goluždravim tijelima male djece anđelčića (znakovito?!:) i ostalim povijesnim likovima u raznoraznim pozama.
Budući da je ljudsko tijelo fuj i bljak, a ono je pravljeno kako nam tvrde, na božju sliku, svatko bi pametan prema tome zaključio da je i golo Isusovo tijelo na raspelu isto bljak i fuj i treba ga pokriti. Sram ga bilo, kako si je mogao dozvoliti tako nešto. Golotinja potiče na nemoral i blud.
Dakle, predlažem osnivanje posebne komisije za ćudoređe i moral. takozvani "ĆIM".

Kanditat(kinj)e moraju ispunjavati sljedeće uvjete
1. moraju biti rođene kao ženske osobe
(dvospolci i muškarci promijenjenog spola su zabranjeni, oni su od vraga poslani)
2. moraju biti djevice
(jel' potrebno objašnjenje?)
3. ne smiju biti obrazovane
(znanje nije za žene, mogle bi početi previše propitkivati a i njihovo je mjesto uz nogu muškarca)
4. moraju znati šivati
(zato su uvjetovane ženske osobe...muški koji znaju šiti su obično gej, a gej je kaže crkva, fuj)

Sjećate li se djetinjstva i šivanja one male slatke mini odjeće za barbike od ostataka tkanine mamimih suknji i haljina?
ĆIM će se baviti istim, no objekt neće biti barbika nego nepoćudno golo Isusovo tijelo.
Tkanine će biti isključivo hrvatskog podrijetla a biti će ih u svim mogućim bojama i dezenima..
(primjetite ovdje zaradu za proizvođače istih?!)

Moći ćemo Isusa oblačiti po prigodama.
Nogometno prvenstvo, mala oblekica crveno-bijelog kockastog uzorka i navijački šal oko vrata.
Preko ljeta, japanke, tričetvrt hlače i tanka majičica dugačkih rukava. Grijeh je gledati tuđe gole ruke.
Po zimi, mini bunda. Životinje ionako nemaju dušu.

Sve ćemo to pakovati u eko kutijice od sprešanog papira...
(drvo-papirna industrija će doživjeti boom)
...i prodavati u cijelom svijetu kućanstvima s raspelom iznad vrata. Da ga obuku.
Da nitko nedajblože ne bude gol.
To je fuj.

Kad malo uznapredujemo, možemo prijeći na parfeme i male mini perikice za promjenu stajlinga, što vi kažete na to?

Nastavak slijedi, još se nijesam ispucala. Ni približno.

Niste nikada bili u Slavoniji?
Nema problema. Dovoljno je pogledati bilo koju emisiju HRT-a i inih TV kuća da bi vidjeli kako nam je ovdje kul. To se posebno odnosi na koncert povodom 50 godina HRT-a koji je bio održan u prošlu nedjelju navečer.

Na repertoaru - većinom ostarjeli, olinjali tamburaši svih vrsta i oblika...
(čupavi pjevač ex Zlatnih Dukata, sada Najboljih hrvatskih tamburaša dao je sve od sebe kako bi nam pokazao da je duga prljava kosa na muškarcu, a pogotovo svjetlucava obleka in. A čak je i moje neizvježbano amatersko uho primjetilo koliko je puta pogriješio pjevajući)
...i mini wannabe zvjezdice domaće estrade
(faca Vesne Pisarović-a i ostalih izvođača- je izgledala kao da smo je prekinuli u provodu života da bi jadna morala nastupati pred gomilom slavonskih seljaka, koji zamislite, čak ni ne znaju pjevati sve njezine "hitove" a sve to zabadava).
Dojam popravlja Colonia malo dižući atmosferu, ali poslije nje opet šund i opet publika sahranskog raspoloženja. A tko i ne bi bio nakon voditelja Branka Uvodića :D

Situacija me jednostavno svrbjela da napišem par crtica iz života nas Slavonaca, dokaz kako Plodovi zemlje i ostale emisije ne griješe.

Život u Slavoniji danas...:hrvatska:
Mi vam ovdje svi uzgajamo domaće životinje, niste znali?
Ujutro me probudi vrisak mog omiljenog pijetla pa zato čim otvorim prozor da udahnem omamljujuć mi miris svinjca pored moje sobe, bacim šaku kukuruza iz zdjelice dragim mi kokama koje već nervozno kljuckaju u prazno čekajući da se probudim.
Nakon toga si pustim Narodni radio i odvrnem ga do kraja na aparatu koji sam naslijedila od moje prabake i hvata samo jednu stanicu. No samo ako puštaju "Ne dirajte mi ravnicu". To nam je himna, znate?
Uz nju odmah dobijem volju obući se u pet slojeva narodne nošnje, navući opanke, objesiti dukate oko vrata i istog sam trena spremna, prije odlaska na posao, nahraniti praščiće koji će jednog dana biti savršene šunkice za rođake koji gladni dolaze iz svih krajeva Hrvatske baš na svinjokolju.
Još samo zaliti krumpire u vrtu i već sam spremna za odlazak na posao u Centar Grada, a još nije ni 6 sati ujutro. Tko rano rani, dvije sreće grabi!

Ma gluposti govore ljudi koji kažu da im je najlakše ići autom na posao. Ja vam krenem pješice (malo vam tko u šoru ima bicikl, znate li vi kako je to skupo?) i za sat i pol već sam tamo. Prije nego dođu ostali, nareckam si slaninice (samo onaj bijeli dio, molim...mesnati će ići u grah kad dođem kući) i mladog luka, pa da vidiš veselja. Kad zamiriši pogača koju sam sinoć zamijesila...mmmm...
Tko radi,ne boji se gladi govorila je moja majka i toga se držim. Odmah poslije posla trčim ponovo napraviti napoj i nahraniti gice a i krava je već sigurno puna mlijeka.
Pri tome oblačim zelene gumene čizme do koljena. One su u modi otprilike svakih desetak godina, pa taman kad mi se raspadnu jedne, ja kupim druge.

Njihova boja je odraz mog buntovništva prema lokalnim babama tračarama. Naime, dobro se zna da poštena djevojka kupuje samo crne gumenjake, visine do ruba nošnje. A ja sam, zamislite, jednom kupila tamno crvene! Ogovarali su me mjesecima i pokazivali prstom kad sam prolazila šorom visoko uzdignute glave.

No jedna mi stvar nije jasna.
Čitala sam časopis Gloriju (moj me babo prije nego je umro naučio sva slova!) koju sam kupila u trafici. Otkud mi novci, pitate se? Psssssst!
Šorom je neki dan prolazio veeeeliki žuti auto i u njemu stranac. Prava limuzina, rekla bi...nikad ništa ljepše u životu nijesam vidjela. Mislila sam da se vozi glavom i bradom neki precjednik države. Naučili su me kako se takav auto zove folkcvagen golf a stranac je rekao da dolazi iz nekog dalekog grada koji se zove Zagreb i htio mi uvaliti par svojih jaja.
-Imam ti ja svoju koku, odgovorih i pokupih deset kuna koje mi je pružio te pobjegoh.

Uglavnom, u Gloriji je pisalo kako se nose neke DolceBagana, Guci, Đimi Ču i Manolo Blanešto cipele. Međutim, kada vidim kol'ke pete imaju (upale bi mi u blato na ulici do koljena) radije kupim one u centru Grada u prodavaonici Jelen i lokalnom Željezaru. Takove imadem još od prvog i zadnjeg razreda osnovne škole i ne vidim razloga kako netko može nositi bilo što drugo.

Navečer ću se srediti, o da. Imam sastanak sa čika Jozom :cerek: u sjeniku njegovog imanja. Žena mu rađa pa ju je prepustio babicama (ženska posla) da bi se mogao naći samnom. Vidite nas svo troje na slici. Kako li je samo romantičan... Stavit' ću boju na usne koju mi je prije tri godine jedna rođaka donijela iz obećane zemlje Dojčlanda a možda se čak i okupat'. Lavor mi je počeo propuštati pa zato nisam sigurna. A i još je hladno, tko bi grijao tu silnu vodu na šporetu.

Tako vam uzbudljivo mi Slavonci živimo. Niste mogli ni zamisliti, jel' tako?:)

Uz nadu da ću vam jednom nastaviti priču tipičnog dana u Slavoniji, žitnici Hrvatske, vaša vam omiljena seljanka Penellope šalje veliki pozdrav iz Osijeka.

Oink oink.

Misao vodilja i inspiracija ovog posta (da ne bi bila krivo shvaćena) je bila u činjenici da nitko ovdje nije glup i zaostao i zato se tako ni ne ponašajte prema nama. Ne bacajte nam pjevačke otpatke trećeg reda misleći kako će nam to biti događaj života i ne vrijeđajte nam inteligenciju seoskim zabavama kao da ne znamo kako zabava treba izgledati. Prestanite nas konačno tretirati kao slijepo crijevo Hrvatske, nego nas tretirajte kao njezin ravnopravni dio.
Upućeno tamo nekima odgovornima na HRT-u i okolo zbog ove farse u nedjelju navečer.

Putovanje u nepoznato :)
Bili smo u subotu na jednom predivnom automobilskom izletu u Baranji. Najdraže me odlučilo malo oraspoložiti i izvući iz crne rupe u kojoj sam se sakrila.
Obišli smo sva sela, pustare i polja te kao šećer na kraju završili u Tikvešu i njegovoj glavnoj znamenitosti - devastiranoj lovačkoj kući / dvorcu / vili / imanju preminulog nam druga Tita iliti Josipa Broza izgrađenoj u drugoj polovici 19. stoljeća.
Gospodar je objavio fotoreportažu pa pogledajte kako smo se proveli ako vam se bude dalo. S obzirom kako sve to izgleda danas unatoč tome što je uništeno, uopće si ne mogu zamisliti kako je moglo izgledati u punom sjaju kada je Tito boravio.
Ako ništa drugo, dobili smo inspiraciju za novu podjelu uloga u kojoj je on Josip, a ja Jovanka.

- Ah, Jovanka, poljubi moje Veličastvo...kaže on uzvišenim glasom
- Odmah Joža moj najdraži, kako god želite...oh Joža, pa nešto me bode tamo dolje, opet ste stavili štap za hodanje u hlače, bolno će Jovanka.
- Hehehe, drago moje stvorenje, nije to štap, samo mi je drago što te vidim:)
- Oh Jožek...
(filmski poljubac čvrsto zatvorenih usta i nagnutog tijela)

Ako to radite na vrhu izvornog Titovog stepeništa od teške hrastovine, čini se potpuno realistično:)
Zgodna igrica u raznoraznim varijantama.:P



I tako. Morat' ću u idućem postu prokomentirati ovaj koncert povodom 50 godina HRT-a.

ajde neka nam je nešto ostalo dobro od te Jugoslavije:)