*O prošlom postu...

Moj Najdraži je odlučio progovoriti još malo o toj temi, a njegov zanimljiv post pročitajte ovdje.)

Hvala svima na zanimljivim komentarima...
Nisam očekivala toliki odaziv ni činjenicu kako ćete moje riječi shvatiti doslovno kako su i napisane (čast izuzecima).
Bila sam uvjerena da se iz aviona vidi sarkazam i preuveličavanje radi naglašavanja, što radim UVIJEK u svojim postovima koji se dotiču osjetljivih tema (sjeća li se netko onog o pušačima?!).
U svakom slučaju nikako ne mislim da sam pretjerala i ne dolazi u obzir brisanje. Ne namjeravam se autocenzurirati u idućim postovima, tko voli nek' izvoli.
Kao što je rekao Silovani Jazavac, kad diraš to nešto tuđe onda ljudi zanemare način na koji pišeš i izdvoje ono što žele...
Toliko.

U subotu sam imala petogodišnjicu mature u jednom prilično poznatom osječkom restorančiću.

Redom više ili manje propali zubni tehničari raspršeni diljem Hrvatske no gotovo svi redom odlučili doći i zabaviti se sa starim (ne)prijateljima.
Oni koji rade u struci žale se na nedostatak ikakvog života i radno vrijeme od šesnaestak sati na dan koje je doduše dobro plaćeno, no što ti vrijedi silna lova kada je nameš gdje i kako trošiti. Nekolicina ih se raspršila po fakultetima nevezanim uz struku a ostali rade kao referenti raznih trgovina medicinskih potrepština.


Svega jedna udana cura i nekolicina zaručenih momaka (mislila sam da će biti obrnuto, ali izgleda da su prošle godine kada se smatralo da se moraš udati oko dvadesetiprve). Uz jednu-dvije iznimke, primjetih kako su svi dečki ostali na stupnju razvoja iz prvog razreda srednje škole sa potpuno istim forama uvaljivanja kao i onda.
U istoj ti rečenici pokaže zaručnički prsten i zavjernički ti miga kada mu ponudiš žvakaću gumu.
Može žvaku-hehehe, kaže ti tajanstveno i pomisli kako je silno neodojiv u svojim pokušajima. Morat ću jednom napisati post o takvima. Bljak.
Svatih da sam toliko dugo izvan svijeta razgovora o zubima, protezama, krunicama, vironitkama, keramici, stomatolozima, cijenama i ostalome, da se osjećam kako živim na nekom drugom planetu gdje je stres hoćeš li uništiti krunicu vrijednu par stotina eura i uspjeti je završiti do roka, kao da pričaš nekom bušmaninu karakteristike tvog novog mobitela.

Nemojte krivo shvatiti, učiti za zubotehničara je nešto predivno. Zanimanje u kojem svoju kreativnost možeš iskoristiti do krajnjih granica ako si sposoban za to. Zato nas je i bilo 50tak% manje nakon prvog razreda srednje škole. Počelo nas je tridesetsedmero a završilo devetnaestak.
No pozli mi zbog činjenice kako sam propustila jednu godinu života samo zbog ogromne želje završiti nešto što je očito kako neću više nikada raditi.
Upisi za zubotehničara se održavaju svake druge godine. Na nesreću, baš se te godine kada sam ja išla, nisu održavali. Stoga sam jednu cijelu godinu učila za medicinsku sestru i unatoč odličnom uspjehu, vratila se unatrag godinu samo zato da postanem The Zubotehničar iliti u našem žargonu Rudar. Pogodite zašto.

Otišla sam s proslave oko 22h sa užasnom glavoboljom od dima. To ne bi bilo ništa čudno ali mene glava boli možda jednom u pet godina pa mi je osjećaj bio katastrofalan.
Vratih se taman na nastup Severine, no neću o tome, tema je već izlizana.
Dobro, samo nešto...
Je li netko primjetio kakve je face i grimase ona radila pjevajući?!

Pozdrav do idućeg puta, odoh konačno skoknuti do svih vas.